Osmijeh za plakanje.

Ne cini nista da ne prekines tisinu.

02.12.2010.

Skriven u mojim venama, ti si kap sto ne otice.

Nesigurnim koracima prilazim mjestu na kom smo nekad uobicavali sanjariti.
Ne znam sta mi teze pada.
Sto prozivljavam nase snove ili sto sanjam nove bez tebe.
Svaki trenutak u meni samo nova praznina ceka da se popuni tobom,
a za svaki neuspijeli pokusaj stvaraju se nove dvije.

Zadrhtim jos i sad kad te zamislim pokraj sebe.
Jeza me prodje jer osjetim tvoj dodir.
Milujes mi lice,igras se sa kosom.
Ispreplicemo prste i tonemo u san...

Budim se sama.Razocarana sam sto se svako jutro budim sa istim snom.
Tebe nema,hladno je.Navlacim zastore na prozor,
varacam se u krevet navlacim prekrivac preko sebe.
Opet tonem u san.

Tamo mi je uvijek toplo.
Tamo si uvijek ti dragi moj.
Tamo jos uvijek sanjamo nedosanjene sne.


Stariji postovi

Osmijeh za plakanje.